Andrija M.

Ivanina svjedočanstva i druženje s njom me je u više navrata potaklo da budem odvažniji u “Poslanju”. Možda najviše svjedočanstvo s nerotkinjom.

Ivanica, iako suludo bi bilo koristiti ikakvu umanjenicu za opisat ono što ona je, postaje i čini; srce ju ne može nazvati drukčije kad pred sobom vidi tu razigranu djevojčicu koja je ujedno i ratnik jakog kalibra. Isus mi ju je poslao u život u samim mojim počecima kršćanskog hoda. A kažem Isus jer za mene je to tako i nikako drukčije. Kad netko vjeruje u tebe, kad i sam ne (čitaj drugi također), kad ti svojim primjerom pokaže čudesan život, svojom ustrajnom ljubavlju da i najtvrđa srca mogu omekšati, te da se ne bojiš pokušati i pasti jer bez toga nema napretka. Onda znaš da ta osoba poznaje i predstavlja Onog koji je izvor sveg dobra i svih vrlina. Onda ne dvojiš da ti je on baš tu osobu poslao u život.


Za mene si ti, pravi primjer, jer kada sam čuo i vidio da su iscjeljenja moguća i da je na tebi, otvorile su mi se oči. Na primjer, tvoja molitva za nerotkinju (muslimanske pozadine, ako se dobro sjećam) koja je bila uslišena. Te posebno u zadnje vrijeme ta pojačana aktivnost i silna svjedočanstva, od kojih je i neke Apostol podijelio s nama. Ta nada i vjera koju Isus kroz tebe vraća ljudima je stvarno pravi dar.


Hvala ti na svemu! ♥️✝️