Baka Barbara (76) koja je inače na Bogoslužjima uvijek sva u suzama i preplavljena. Imala je oštećene kralješke (4. i 5. kralježak) kao posljedica dugogodišnje spondiloze pa ju je Isus pri našem prvom susretu odmah iscijelio.
Nakon nekog vremena je imala lagani moždani udar. Pri tome joj je bio oštećen centar za ravnotežu, lijeva noga joj je bila usporena, na koju nije mogla zapravo stati i zbog toga je koristila štake i hodalicu. Također i šećer joj je bio povišen.
Kada smo njena kćer i ja došle u bolnicu, kažem ja baki: „Idemo se moliti bako!“. Ona je bila spremna i oduševljena (ovaj stav fali ljudima i zato ne primaju ništa)! Baka i ja smo tad već imale staža jer je ranije primila spomenuto iscjeljenje od spondiloze. Bila je i na seminarima našeg Apostola u Varaždinu.
Ona je bila u krevetu 6 dana i nije se mogla kretati iz spomenutih razloga. Kada sam stavila ruke na glavu to je bilo to, gotovo… Izgovorila sam molitvu za obnovu i regulirani centar za ravnotežu, nakon toga za šećer i za lijevu nogu da joj se vrati cirkulacija.
Ona se iste sekunde digla i počela trčati po sobi slaveći i hvaleći Isusa. Maknula je hodalicu sa strane i to je bilo čudesno za gledati.
S njom u sobi je bila baka romkinja sa posjetom. Jedna od njih me pita imam li ja papir (jesam li ja školovana za to) za to što radim, a ja na glas Isus je moj papir, Isus je moja škola.
Baka je tako kao srna hodala po sobi i izašla iz bolnice koji dan nakon toga.
Ona je nekoliko mjeseci nakon svega toga na Bogoslužje došla sama, bez prijevoza, po nekim mračnim predjelima je hodala više od 2 km prema prostoru govoreći na glas “Isuse, idem Ti u susret, daj mi snage” jer joj je unutarnji glas rekao Idi na Bogoslužje, idi! To joj je dalo snagu da dođe sama bez prijevoza, po noći.
Ovo je čudesno, al’ stvarno.