na ovim divnim mejlovima ljubavi. Tvoja nježnost, toplina i iskrenost su prekrasan poticaj da i sam nastavim ovim putem svjetlosti koji mi je naš nevjerojatni Otac pokazao. Koji mi neprestano pokazuje. Put, Istina, Život! Iako sam još uvijek katkad nespretan i posrćem u tom hodu, Njegova nježna ruka me uvijek podiže i upravljuje prema cilju, prema ljubavi, Njegovoj ljubavi.
Veličanstven je Isus! Proteklih devet mjeseci (otkad mi se obznanio naš Otac) nešto su toliko čudesno i nevjerojatno da skoro svaki dan ulovim samoga sebe kako se radosno smijem – nasamo u sobi ili na cesti – kao da sam potpuno ćaknut.
Hvala Ti Isuse. Koliko me snaži svaki dan, koliko znanja i uvida mi daje i koliko me hrani i opslužuje… Čudesno.
Katkad nije lako, jer sam navikao biti buntovan i neposlušan. Sada to više ne samo da ne želim, već mi je sam taj koncept posve neprivlačan, baš odbojan. Ali moć navike je snažna, treba puno truda i rada da se ostvari prava promjena volje. I taman kada pomislim da sam preslab za to, da je sve te naslage zla, naopakosti i grijeha u meni naprosto nemoguće do kraja počistiti – dovoljno je prisjetit se tko mi Otac. Pa Svemogući Isus Krist je uz mene! Ajme meni, kakva veličanstvena spoznaja! U trenu me Njegova svjetlost zalije, odagna svaki strah i strepnju, da mi silnu snagu; odmah me napoji i podigne, odagna svu tu maglu i ubrizga u moju dušu optimizam kakav mi prije nije bio poznat.
On hrani moje gladno, potrebito srce svom silom Apsolutne Ljubavi.
Divna Ljubavi naša. Hvala Ti.
A tebi draga Ivana želim da samo tako nastaviš, da nam i dalje proslavljaš Tatu svijetom. Da i dalje budeš Kristova. Sada pa do vječnosti. Juuuuhuuuu!!!
Volim te i ljubim te
