Ovdje ću podijeliti s vama svjedočanstvo od majke trogodišnjeg Fausta za kojeg sam tražila od našeg Oca kreativno čudo poradi srčane mane koju je imao od rođenja. U nastavku svjedočanstvo majke:
Maleni Faust rođen je 2.6.2016. kao naše treće dijete. Nekoliko dana nakon poroda ustanovljeno je, najjednostavnije i laički rečeno, da na srcu ima malu rupicu koja se nije zatvorila, a uz to čuo se šum na srcu koji je bio usko povezan za tu situaciju.
Liječnici nisu bili zabrinuti oko toga jer su rekli da postoji mogućnost da se rupica zatvori do kraja prve godine djetetova života. No, kao roditelja odmah te uhvati strah, ne znaš što bih mislio, izvan sebe si i još na čekanju godinu dana.
U tim svojim strahovima nakon dva mjeseca susrela sam se sa Čistom Istinom. Strahovi su polako iščezavali i nekako se doista više nisam brinula za maleno srce.
Kada je Faust navršio godinu dana išli smo na redovitu kontrolu kod pedijatra i naravno rečeno nam je da se čuje šum na srcu stoga se trebamo naručiti kod kardiologa da obavi daljnje pretrage s godinu dana kako je i rekao. Odmah sam pomislila da unatoč mojoj smirenosti problem još uvijek postoji. I tako smo se naručili kod kardiologa.
U međuvremenu se događa situacija koja je sve promijenila.
Jednoga dana nazvala me je Antonija L. da bi ona i Ivana H. navratile do mene jer su bile u blizini na terenu u Misiji. Tada sam i upoznala Ivanu. I dok smo tako razgovarale o dječici došli smo na temu malenoga srca. Ivana je istoga trena rekla: “Hoćeš da se pomolimo za njega da ga Isus iscijeli?” Naravno da sam odmah prihvatila jer sam već sa svim znanjem kroz Čistu Istinu doista vjerovala da će On to učiniti.
Pomolili smo se i nekako sam u srcu osjetila da je to riješeno. Međutim još nas je mjesec i pol dana dijelilo do pregleda kod liječnika. Uz sve napade Protivnika ja sam i dalje vjerovala da će sve biti u redu. Kada je došao taj dan bila sam vrlo uzbuđena i srce mi je baš jako lupalo. Liječnik je napokon rekao: “Ne čuje se nikakav šum na srcu.”
Pitala sam ga nestrpljivo dok ga je još pregledavao:”A što je s rupicom?” Odgovorio je: “Evo baš ju tražim, ali ju ne vidim, nema je. Dakle, ja sam zadovoljan i sve je u redu.”
Prikrivala sam suze radosnice jer sam osjećala samo Ljubav i duboku zahvalnost. Doista, veličanstven trenutak u životu. Još sam nešto propustila napisati, a to da je Faust primio još više od samoga iscjeljenja srca. Bio je baš plačljivo dijete, ovisan o mojoj blizini, nitko ga nije smio primiti osim mene. Nisam to odmah prvi dan primijetila, no shvatila sam da on nakon molitve postaje baš drago, veselo, društveno i nasmijano biće.
I što na kraju reći osim hvala Ti Isuse na svim blagoslovima kojima nam jednostavno samo govoriš koliko nas voliš.
Pozdrav u Ljubavi iz Pakraca
Vlatka