Mila moja Ivana…Blagoslovljeno ime Gospodnje Isus!
Na Srcu mi je da se osvrnem na tvoja zadnja dva predavanja…odnosno posluživanja Riječi Božje u Varaždinu…Prvo predavanje mi je kroz tebe i tvoja životna svjedočanstva donijelo jasnu objavu u Srcu..odnosno kad si čitala Posvetu iz Knjižice 63…koju je za tebe napisao naš Apostol Lorens a koja glasi: „Mojoj najboljoj prijateljici i najbližoj suradnici u radu za Krista, osobi za koju se ne moram osvrtati da bih znao kako uvijek stoji iza mene: Hvala ti za sve ove godine što si bezuvjetno vjerovala u mene“…i ja sam u Srcu poželjela biti bliska suradnica u radu za Krista…Ova posveta iako sam je i ranije pročitala donijela mi je novo Svjetlo…pojačala novu žudnju za još snažnijim djelovanjem za našeg Oca na nebesima…Došla sam u Varaždin s namjerom da ti budem podrška…da dam nešto od sebe…no ono što se dogodilo bilo je da si ti dala meni…mnogostruko više…Hvala ti od Srca na tome…Očeva Ljubav koja je gorjela iz svakog pokreta tvoga tijela…iz svake izgovorene riječi…pokrenula je potoke žive vode iz moje nutrine…i ono što bih ti najradije povikala na sav glas je: Rezimirat ću prvu večer ovim riječima: „Vidjela sam u tebi Ljubav…Snagu…Vjeru…i bespoštednu borbu za spasenje duša koje propadaju“ Primila sam Ivana!…Primila sam! Hvala premilom Isusu!
Drugo predavanje koje je bilo sinoć pred prepunom dvoranom u Varaždinu…na samom početku ogrijalo mi je Srce dok si čitala i puštala svjedočanstvo „sada već našeg“ Marka…Koliko je samo važno poniziti Srce…otvoriti ga…zavapiti Ocu…prepustiti se Njegovom vodstvu…Koliko je samo važno brinuti o dušama…sijati Sjeme…koje će uistinu niknuti kad za to bude „pravo vrijeme“…Markov primjer nam upravo govori o tome…Hvala ti što si se kroz Molitvu upravo usredotočila da na nas sviju preneseš još snažnije interesovanje za spasenje duša koje propadaju…Mi uistinu trebamo sijati Sjeme…pa ako i nikne tek za 7 godina…hvala Isusu!!! Sinoćnja večer je bila ispunjenja cijelom tobom…ne tobom kao Ivanom…već Duhom Svetim kojim si pomazana…Bilo je veličanstveno promatrati duše koje su padale kad bi ih Duh pogodio…po polaganju tvojih ruku…po pogledu…po „puhanju“…ili ono što je meni bilo toliko snažno po tvome zagrljaju dok si grlila našeg Ivana B. …Ja nemam riječi kojima bih dočarala sve ono što nam je Otac nebeski pripremio preko tebe…Tolika predanost! …Ponovo sam primila…Primila sam Ivana! Hvala premilom Isusu!
P.S. najslađu Molitvu koju sam čula i vidjela u životu…je bila Molitva za malog B.…preko pomazane tkanine…tj…pomazane Pčelice Zujalice!!! …a najljepšim imenom kojim nas je Otac počastio preko tvojih usta je „neobični“ …cijelo mi je vrijeme odzvanjala jedna pjesma: „Sve je neobično ako te volim“ …a volim te…Isus mi je svjedok!!! Hvala ti što i od tebe mogu učiti!!!
S Ljubavlju, Berni
Bernarda Š.