Jučer kad sam ušla u prostoriju odmah me obuzela radost i tijekom propovijedi se ona sve više povećavala…
Cijela propovijed me dirala u srce. Stvari koje su mi zvonile jesu one koje si neprestano ponavljala:
“Tražite Me svakog dana (a ne svaka tri dana) za snaženje vaše vjere i volje da Ljubite…”
Treća stvar kada si počela Oca opisivati nabrajajući pridjeve o Njemu, meni je to bilo tako milo i kako ništa u životu nije slučajnost, ono što je R. poslije svjedočio.
Posebno me dirnuo onaj opis stanja duše kod osobe koja je puno puta bila na seminarima, molitvama i predavanjima, a sada je ušla u stanje kao da nikada ništa nije čula i time nije upoznala Oca – tu sam sebe pronašla, kada me snađe fizička bolest, ponašam se kao da nikada nisam upoznala i čula za Oca i onda mi treba debela podrška da se trgnem nazad u Riječ.
Kad si položila ruke na mene-mene opalilo na smijeh…od srca ti želim zahvaliti što si predivna posuda i zaista to mislim…način na koji se iz tebe izlijeva na sve nas mene čini presretnom…
Svaka tvoja propovijed u meni uvijek iznova probudi poriv za borbu…i ne znam niti prenijet riječima što mi se iznutra nekad događa…Moje najveće svjedočanstvo je zapravo i upravo ta Radost i Mir iznutra…ne bih to mijenjala ni za što…
Hvala Predivnom Isusu na svemu tome…Ta Milost se ne može pretočit u riječi…
Jučer (u srijedu) se još nešto super dogodilo, a to je ‘jasnoća’… mislim da dosad nisam iznutra imala takvu jasnoću slušajući Riječ… Od “A” do “Ž” mi je bilo rečeno kako ja zaista trebam usmjerit i bit u nastojanju usmjeravat svoj život… Osjećaj je bio takav kao da mi je u nekoliko rečenica izneseno SVE što je trenutno za moj život s Isusom bitno…Isus<3