Lorice dragi,
Žudim posvjedočiti o tome koliko je naš Otac Isus Krist velik, silan, pravovremen i nadmoćan nad svime.
Jedno jutro idem u Avenue Mall kupiti knjigu za malog Pajeka za rođendan i izlazim tako iz knjižare pred kojom je bilo nekolicina ljudi i od svih ljudi prolazeći kroz njih dolazi čovjek i žica me lovu.
Lorice, mene kao da je nešto s nebesa pogodilo u srce i spuštam poklon i torbu za hranu na pod i kreće akcija. Te riječi su samo izvirale iz mene, i govorim mu otprilike ovako (bila sam pod jakim uplivom Svetog Božjeg duha): Ti ne trebaš imati PTSP, ne moraš piti tablete, Isus Krist te je oslobodio od svega, ponio je svaku tvoju traumu, bolest, patnju, slabost i nemoć na Sebe i ne moraš više ti nositi ikakav teret”. Sad ću se u Njegovo ime pomoliti za tebe. Položila sam ruke i izgonila duhove koji su mi dolazili: PTSP, nesanica, strah i blagoslovila mu dušu i um. Pozvala anđele da ga štite cijelom dužinom puta. On je bio skroz otvoren i samo je primao.
To je trajalo nasred Avenue malla jedno 10ak minuta. Nakon toga mi je rekao “On nije pristran jel tako?”, ja kažem da nije i nikad neće bit. On je Ljubav i govorila mu o tome koliko ga ljubi i da ga nikada neće napustiti. Potom sam nakon što sam mu dala preostale blagoslovljene kune koje su mu bile potrebne za ženu i odlazak na njen posao, rekla da ode doma sad ovako blagoslovljen i osnažen da Mu se istinski preda na način da se pokaje i primi ga u svoje srce za Gospodara svog života i da mu Njegova Riječ bude život po kojem će se rukovoditi i da će mu On naći posao i sve ostalo što mu je potrebno za njegov život. Blagoslovila ženu i njega i on je tako radosno otišao u miru i ljubavi po prvi puta nakon dugo dugo vremena.