Nakon prvog dana jedna mlada osoba koja još nije bila na seminaru i na Ekipici je htjela razgovarati sa mnom i evo u nastavku možete vidjeti kako je primila oslobođenje od velikog straha ako jede čvrstu hranu da će se doslovno ugušiti. Ona prije Bogoslužja nije jela 5 dana čvrstu hranu. Bila je na kašici i smoothieima jer je mislila da će se ugušiti.
Draga Ivana!
Moje stanje prije je najbolje opisati kao stanje sveopćeg straha i rastresenosti i jednostavno nemogućnosti mira. Sve se dogodilo naglo, nakon što sam sanjala Posljednji sud i da ja nisam spašena što je u meni probudilo veliki strah i nevjericu. Sve je započelo u srijedu 3.4. kad sam osim toga sna doživjela veliki stres za vrijeme vožnje, nije mi baš najbolje išlo i instruktor nije imao razumijevanja i bio je jako neugodan te je to sve skupa u meni izazvalo stanje uznemirenosti radi kojeg nisam mogla više normalno jesti i osjetila sam nesuvisli strah od gušenja hranom.
Mislila sam da će to proći i da je to samo zbog velikog stresa taj dan, no onda sam navečer pred spavanje doživjela silan napadaj neobjašnjivog straha i panike. Imala sam osjećaj da gubim razum i nije mi bilo jasno što mi se događa. Jedva sam se nekako uspjela otrgnuti i na YouTube-u pronaći molitvu zaštite od straha na engleskom jeziku i zaspala sam slušajući čitanje psalama što me konačno malo smirilo.
Sljedeće jutro sam shvatila da ja i dalje ne mogu jesti te sam pokušavala jesti na silu i polako sve žvakati, ali u tome nisam imala nikakvog užitka već samo strah i svaki gutljaj mi je bio patnja. Nitko od obitelji mi nije mogao pomoći i razuvjeriti me.
Razgovarala sam i s psihologinjom po preporuci koja me samo još dodatno prepala sa terminima kao što su anksioznost i lijekovi. Nisam mogla vjerovat da se to meni događa i osjećala sam još veći strah za svoje zdravlje i budućnost.
Na kraju sam u slijedećih par dana posve odustala od tvrde hrane te je jedino što sam mogla jesti bio čokolino i smiksani smoothie. Ništa za što je bilo potrebno žvakanje hrane ja nisam mogla pojesti, čak ni ribanu jabuku. Konstantno me pratio osjećaj straha od gušenja i svaki put kad bih krenula jesti počelo bi mi biti loše i javljala se panika, strah i nemogućnost gutanja hrane i zaletavanje hrane. Svakim slijedećim danom strah je rastao, a ja sam bila sve očajnija. Ubrzo sam razvila i probavne smetnje potaknute slabom prehranom.
Razgovarala sam sa svojom bakom koja je članica Čiste Istine u Zagrebu i rekla joj što mi se događa i ona mi je rekla da će me Isus iscijeliti i savjetovala me da odem na seminar i rekla mi da ćeš ti držat seminar u Zadru. Nakon toga sam ja otišla na YouTube pogledati svjedočanstva i prvo na koje sam naletila je bilo s tobom i s onim dečkom koji je isto imao problema s hranom i nekakvom bakterijom za koju nije bilo lijeka te je gubio kile i ništa mu nije pomagalo.
Ovdje misli na Matijino svjedočanstvo – “Totalno Iscjeljenje iz nemoguće situacije” i te večeri mi je rekla kako je razmišljala dok je gledala to svjedočanstvo “ako si njemu pomogla pa onda možeš i meni”…Ovo moje nije ništa naspram toga…
Ništa osim Isusa koji ga je preko tebe iscijelio. Nakon tog svjedočanstva sam osjetila takav mir i nastavila sam dalje gledati i Lorensove propovijedi i jednostavno sam znala da je ovo što se meni događa ništa i da će Isus to bez problema riješiti kroz tebe i jedva sam čekala otići na seminar ne samo kako bih si popravila stanje nego i kako bih ovaj put zaista pobliže upoznala Isusa i njegovu ljubav.
Tu večer nakon seminara i razgovora s tobom (tu smo se išle prošetati do parka, razgovarale i nakon nekog vremena molila, položila sam ruke na njen vrat) bilo mi je puno lakše i konačno sam ponovno mogla jesti i osjetila sam nadu i mir. Sljedećih par dana sam nastavila slušati propovijedi i zahvaljivati se Isusu na svim blagoslovima, no u meni se ponovno počeo rađati nekakav strah. Hvala Isusu imale smo se prilike ponovno družiti i u Zagrebu gdje si se ti ponovno pomolila za mene da mi Isus da milost i snagu za spoznaju. Dan nakon toga čitala sam Novi Zavjet te sam doživjela tako divnu i toplu spoznaju o tome koliko nas Isus voli i koliko je ogromna Njegova ljubav i žrtva. Osjetila sam ogromnu zahvalnost i tugu što smo ga odbacili, biće toliko puno savršene ljubavi koje čak ni tada unatoč tome nije odustalo od nas te su mi suze krenule same od sebe.
Osjetila sam njegov blažen mir i milost koja se spustila na mene i sav strah, sva tjeskoba, sve je u tom trenutku nestalo. Spoznala sam svoje grešno lice i kakva sam bila prema bližnjima, pokajala se te čvrsto odlučila biti bolja i djelovati u njegovoj ljubavi.