Zvala me mlada osoba (23 god.) kako ju opsjedaju zle sile i kako se već tjedan dana bori s njima i misli da će poludjeti. Ona je došla preko jednog mladog dečka koji je bio u komuni za ovisnike koju posjećujem već godinama s time da ona nema veze sa drogom i takvim stvarima. Ona dolazi iz katoličke pozadine. Svjedočanstvo u nastavku:
Dragi moji,
najprije se moram zahvaliti gosp. Ivani i Isusu Kristu koji su svojom molitvom uspjeli riješiti sve moje probleme te me zbližiti sa Bogom i svim svetima.
Naime, moja situacija je bila slijedeća. Sve je počelo jedne večeri dok sam imala paralizu sna 5 puta za redom.
To vam je izgledalo ovako; osjećala sam se kao da mi je netko pustio sav moj strah pojačan na maximum, bila sam svjesna svega no nisam mogla odreagirati. To je trajalo dobrih 15-tak sekundi sigurno. Dovoljno da doživim groznu traumu. Kažu da je paraliza sna napad zlih sila, te znanstvenici objašnjavaju da do nje dođe kad je osoba previše iscrpljena, pod stresom te dodatak tome je ležanje na leđima.
Nakon paralize sna, moje tijelo kao da je mjesečarilo, uzela sam platnenu lutku te se svađala sa njom (toga svega nisam bila svjesna niti sam se sjecala, već mi je jedna osoba koja je to vidjela prepričala te me prisjetila tog događaja. Sa sigurnošću kažem da to nisam bila ja. Ja sam se oduvijek bojala te lutke – na poklon sam ju dobila- te sam ju izbjegavala uopće pogledat, a kamoli da bi ju primila u ruke te se svađala s njom.
Nakon toga, moj maleni dječak od godinu dana, počeo je primjećivati prisutnost neke sile u našem domu. Znao se zagledati, ništa mu nije moglo odvratiti pažnju u tim trenucima, te se znao i nasmijati tome nečemu i mahati. Sve to me mnogo uplašilo. Bila sam u tolikom strahu da je to nešto neopisivo. Sama u stanu sa malim djetetom koje mi jasno daje do znanja da nas nešto promatra.
Spavat više nisam mogla, svjetla su gorila po kući cijelu noć, jednostavno sam toliko počela paničariti, bojala sam se očiju u stanu (plišanci, na zavjesi imam puno sova, na jastučnici Ana i Elza s očima….), jednostavno počela sam toliko bit u strahu da sam se bojala vlastite sjene, bojala sam se otići na wc, bila sam jako ukočena, pogotovo kad bi pala noć, bojala sam se ako bi ormar ostao otvoren (klizna vrata), bojala sam se dječje sobe (redovito sam zatvarala vrata da sto vise suzim prostor), bila u blizini izlaznih vrata itd.
Prijatelj koji je također imao nadnaravnih problema, sugerirao mi je gospođu Ivanu, te sam se njoj obratila kao zadnja nada (s obzirom da sam i u crkvi bila no župnik me nije nimalo utješio, baš suprotno, dao mi je do znanja da ne vjeruje u takve stvari).
Gospođa Ivana, u ime Isusa Krista izmolila je putem telefona molitvu za moju djecu, moj dom i mene, te me usmjerila da pratim seminare Bog je ljubav na youtubeu te svime time mi je doista pomogla. Mnogo me ohrabrila, usmjerila me kako dalje, te sam joj od srca zahvalna.
Sada, problema više nema, maleni više nema reakcije koje je imao, ja redovito molim, idem u crkvu nedjeljom na misu, evo baš Sutra idem na duhovnu obnovu, te 11.08. u 19:30 s radošću dolazim na seminar (nedjeljnu službu) po prijedlogu gosp. Ivane.
Hvala još jednom od srca dragim ljudima, dobro se dobrim vraća, meni ste mnogo pomogli, sad ja pomažem ljudima oko sebe, a vjerujem i da ce gosp. Ivanu Bog nagraditi jer širi ljubav i vjeru, te pomaže iz srca!
Nika