IMAM POMAZANJE OD SVETOG

PROMJENA KOD DEČKA nakon što je pod jastuk stavila pomazanu tkaninu

Na srcu mi je već cijeli dan da podijelim kratko svoje svjedočanstvo za koje sam uistinu sretna.

Dečko mi boluje od epilepsije te svakodnevno, ponekad i više puta dnevno, mora uzimati terapiju (lijekove). Terapiju uzima svaki put kada osjeti određene simptome bolesti, kako se oni ne bi povećali i pretvorili u napad. Neki od simptoma su da mu se ruke tresu i da ne može normalno funkcionirati jer mu sve ispada, vrti mu se i ima osjećaj da pada u nesvijest i mora odmah leći i mnogo više. Najčešće su simptomi najizraženiji ujutro, kada se tek probudi. Kako smo jedno vrijeme živjeli zajedno u Rijeci i trenutno smo radi posla razdvojeni, puno mu je pomagala moja prisutnost, odnosno sigurnost koju je osjećao.

Kada sam ga posjetila prošli utorak, stavila sam mu u jastuk pomazanu i blagoslovljenu krpicu koju mi je Sabrina dala. Niti jedan trenutak nisam posumnjala da neće biti nekih promjena i samo sam čekala i potajno se smijala u radosti. Već sljedeće jutro se osjećao neuobičajeno dobro, naspavano i nije imao potrebe popiti terapiju ali je to naravno prepisao tome što sam i ja bila u stanu. Sljedeće jutro, nakon što je spavao sam i sam se probudio, nazvao me je da mi kaže kako se probudio pun snage, da je očistio pola stana, skuhao si doručak (koji inače ne konzumira jer mu brzo pozli te se mora vratiti opet u krevet) i otišao na kavu vani u grad. Dakle ogroman skok i promjena. Opet sljedeće jutro, zvao me tijekom dana da mi ispriča kako nije imao potrebe za cigarom cijelo jutro i da se odlučio biti bolja osoba i voditi bolji i produktivniji život…

Ja sam u međuvremenu kao i svaki dan molila za njega, tjerala vraga i sve duhove koji ga tlače, slala anđele za zaštitu te molila da postepeno spozna Isusa. Cijelo ovo vrijeme, dečko uopće ne zna što se dešava i sutra opet idem u Rijeku staviti još jednu krpicu za dodatan učinak. Bilo je još mini situacija i promjena tijekom ovih par dana ali ovo su najznačajnije.

Scroll to Top