Isus
Jučer je bilo kao neki san… svima je nedostajalo riječi…
Prvo, Marko. Koja velika i radosna vijest ne samo za njega, nego i za njegovu obitelj, za njegovo okruženje. Presretna sam, ovo je toliko bitno, to je razlog zašto smo zajedno i zašto si ti baš tu.
Drugo, Iv 13, 34-35. Stih kojeg smo Tin i ja jučer utisnuli u srce i koji nam daje Kristovo pouzdanje da izvršavamo ono što smo odlučili u subotu. Sam stih po sebi, obzirom da je Riječ, govori sve, ALI kad si ti jučer izgovorila te stihove i to u svrhu da objasniš nečije srce koje se sad okrenulo prema Njemu i obasjano je toplinom Ljubavi… aaajmee… katapultiralo nas je u drugu dimenziju i da si tu stala ja bih bila pre blagoslovljena .
Stvarno sam jučer imala osjećaj kao da izvan našeg prostora nema ničega. Kao da ni ja nisam tamo gdje jesam. Odjeknula mi je riječ domovina koju si spomenula na početku, tamo mi ide srce, tamo sve moje biće čezne ići. Tamo me čeka moj Otac. Koja spoznaja…
Koliko je ovo što činiš veliko, borbeno, primjerno, baš te jako volim zbog toga, a ni “ne znam” te. Želim da budeš još više blagoslovljena, da poletiš, da činiš ko nikad, da pokosiš sve na svome putu s Njegovom Silom Ljubavi.
Hvala našem apostolu Lorensu što je vjerovao u tebe, zbog toga ti u njega i vi u Njega i On u vas. Koja Ljubav.
U velikoj radosti i s punim srcem čekam na sljedeći susret
Mateja K.